Majina tajna

"Marš iz moje kuće!! Izlazi van"- rekao je grubim glasom koji je odavao samo njegov bijes

"Tata, slušaj me, ne razumiješ"- pokušavala sam mu objasniti. Čak sam i klečala pred njim, no on je samo s prezirom prošao kraj mene i otvorio ulazna vrata. Osjetila sam hladnoću koja vani vreba, no ništa se nije moglo usporediti s hladnoćom u njegovoj duši. Ona je bila hladnija i od 5°C stupnjeva vani. U našem malom gradiću uvijek je bilo ovako hladno.

"Nisam ti ja više otac! Da me više nikad nisi nazvala"

"Ali ja nisam ništa loše napravila, poslušaj me"- preklinjala sam ga sagnuta pred ulaznim vratima držeći se za trbuh

"Nisi ništa loše napravila???"-okrenuo se prema majci koja je cijelo vrijeme dosad samo plakala i gledala oca i mene u raspravi

"Jel čuješ ti nju Miro? Ona misli da nije ništa loše napravila. Znaš li ti koliko si nas osramotila? Ljudi nas više neće na ulici pozdravljati koliko je naša sramota velika"

Majka ga je uzela za podlakticu i pokušala ga odgovoriti od njegovog nauma da me izbaci iz kuće. Njoj su, kao i meni, suze lile i mislim da je bila u šoku više od svakoga od nas. Uvijek je bila plaha i tiha te se pokoravala njegovim željama. Prava tradicionalna žena koja ispunjava sva njegova očekivanja.

"Gavrane, ajde smiri se. Nisi je ni poslušao! Možda je neka zabuna! Pa to je naša kći i to kći jedinica. Ona nikad ne bi napravila ništa što bi nas dovelo na loš glas"-rekla je majka sa tihim, ali snažnim tonom.

"Da da, ajde sad ju i ti brani. Kako misliš krivo shvatili? Pa našli smo ultrazvuk u njenoj ladici i sama je priznala da je trudna, nije li??"- njegov bijes se sa svakom izgovorenom riječju podizao. Kao da mu je para izlazila iz nosa koliko je ljut bio. Majka nije znala što bi više napravila pa me zagrlila i plakala zajedno sa mnom. Htjela sam im sve objasniti, ali nisam mogla doći do riječi. Teško bi bilo prevaliti te dvije riječi preko usta čak i da sam uspjela. Otac je pljunuo na mene i rekao: "Ne pojavljuj mi se više pred očima! Ja odsad djece nemam!"

Nogama me je šutnuo vani, kao da se bojao i dodirnuti me. Osjećala sam se kao da imam neku zaraznu bolest. Zalupio mi je vrata pred očima.

"Gavrane, nemoj, molim te. Ako me voliš pusti je unutra. Majooo, kćeri volim te, naći ću te. Neću te ostaviti"-majka je naricala i plakala i zadnje što sam vidjela je njeno lice prepuno suza.