(Celine’s POV) Bumalik kami sa Makati pagkatapos ng overnight project site adventure, pero hindi ibig sabihin nito ay normal na ang lahat. Ang tension? Alive pa rin. My heart is racing every time I see Lance sa office. Pagpasok ko sa elevator, naroon siya—smart suit, tie slightly loosened, at that familiar smirk. Seriously, bakit ganun lagi? Kahit sa pinaka-mundane na moment, ang heart ko pumipintig. “Good Morning, Celine,” bulong niya, halatang teasing. “Good morning, Sir Lance,” sagot ko, trying to act professional. Pero ramdam ko ang cheeks ko, on FIRE. Internal monologue: Ugh, how can someone be so impossible? And yet… so impossible to resist? Habang naglalakad papunta sa meeting room, nagkakatagpo kami sa hallway. “You seem… distracted,” he whispered, half-smirk, half-serious.

